EMRAH TEPIĆ: Volio bih da roditelji nemaju stid i srama kada dobiju dijete sa invaliditetom

“Želja mi je bila upisati fakultet na kojem ću steći nova znanja koja će biti korisna kako meni, tako i ovom društvu. U međuvremenu sam upoznao kolege koji su bili uključeni u projekt Moj Posao, a osim toga, član sam i Udruženja slijepih u Kantonu Sarajevo”, ističe Emrah.

Objašnjava kako je ključni motiv njegovog aktivističkog angažmana podizanje svijesti građana i institucija o važnosti poštivanja prava osoba sa invaliditetom. “Mi smo kao i svi drugi, imamo svoje dostojanstvo i možemo doprinijeti društvu. Duboko ukorijenjeno neznanje i strah društva su problem. Zbog toga se možda dešavaju brojne greške”, kaže Emrah.

Naglašava da se osobe s invaliditetom suočavaju s brojnim preprekama u svim sferama društva. “Najveća prepreka je nepristupačnost, neprilagođenost planova i programa kada je u pitanju obrazovanje, radna mjesta, glasački listići, mjesta za glasanje…”, pojašnjava.

“DVIJE STVARI ME DOTIČU”

Emrah ističe i važnost pravilnog jezika i osnovnog uvažavanja osoba s invaliditetom: “Često možemo čuti "invalid", kao i druge pogrdne termine koji su se ranije više koristili. Možda je nekome teško reći "osoba s invaliditetom", ali je to jako značajno”.

Navodi i da mu često smeta kada se stavlja fokus na pratnju ili asistenta osobe s invaliditetom, umjesto na njega.

Kada se radi o zakonskom okviru kojim se garantuju, promovišu i štite ljudska prava i osnovne slobode osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini, navodi da je relativno dobar, ali i da se na izmjenama i dopunama nekih zakona konstantno mora raditi

“Neki njihovi segmenti, djelimično ili čak nisu nikako, usklađeni sa opštim načelima i principima koje zagovara UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom iz 2006. godine”, poručuje.

“PORODICE IMAJU STRAH, A TO SPUTAVA DJECU”

Ovaj 26-godišnjak objašnjava kako su mnoga djeca s invaliditetom često zatvorena u kućama zbog neosnovanog straha roditelja, koji se prema njegovom mišljenju negativno reflektira na djecu.

“Postoji strah da izlažu dijete društvu, ali i neznanje. Svako dijete s invaliditetom može napraviti mnogo ako mu se da šansa, međutim, to određene porodice ne znaju. Ja sam imao sreću da su me moji članovi porodice poticali u svemu”, naglašava Emrah.

Ističe da se djeci koja se rode sa nekom vrstom invaliditeta ili ga vremenom steknu od malih nogu usađuje kompleks niže vrijednosti.

Pojašnjava kako bi volio da svako dijete ima takve mogućnosti i prilike da se razvija bez obzira na invaliditet. “Volio bih da nema stida i straha kada se rodi dijete s invaliditetom, i da se ne propituje odmah kako će dalje s tim djetetom. Već da se nauči kako se prilagoditi situaciji kako bi se tom djetetu pružilo najbolje moguće obrazovanje i najbolji mogući život”, kaže on.

“INSTITUCIJE NISU OPCIJA”

Ovaj mladi aktivista je protiv života u institucijama kada su u pitanju osobe s invaliditetom, osim ako za takvo što ne postoji dovoljno argumentiran razlog. Zalaže se za deinstitucionalizaciju, proces napuštanja rezidencijalnog oblika zbrinjavanja osoba s invaliditetom i prelazak na humaniji, inkluzivniji način zbrinjavanja tih osoba u lokalnim zajednicama uz podršku.

People in Need organizacija kroz brojne projekte, uključujući i Moj posao, koji financira Vlada Republike Češke podržava deinstitucionalizaciju osoba s invaliditetom, odnosno podržava život u zajednici i jednake mogućnosti za zapošljavanje na otvorenom tržištu rada.

“Osobe sa invaliditetom koje su stanovale u institucijama zaista znaju cijeniti mogućnost života u lokalnim zajednicama i kroz razgovor sa njima, možete doći do takvih zaključaka. Bila sam s djevojkom koja je živjela dugi niz godina u jednoj od naših institucija i nije joj bilo dozvoljeno da ima dugu kosu. Nije imala slobodu odlučivanja o nečemu što mi smatramo banalnom stvari, jer donosimo takve odluke sami za sebe”, kaže Sanja Lepić, šefica programa, People in Need BiH.

Kao jedan od ključnih problema naglašava i oduzimanje poslovne sposobnosti.

“Time osobe invaliditetom gube pravo na glas, na sklapanje braka, rad i zaposlenje i time se potpuno narušava njihova sloboda. Mi znamo da osobe s invaliditetom mogu jednako doprinositi našem društvu i želimo mijenjati društvo sve dokle postoji sumnja u takvo što. Naš Emrah je samo jedan primjer, a vjerujte ima ih mnogo. Osobe s invaliditetom ne traže ništa što ne pripada svakom čovjeku, traže pravo na obrazovanje, zaposlenje i pravo na život ”, zaključila je Lepić.