Emina i Marija osnažile su jedna drugu da izađu iz najtežih životnih situacija

Objavljeno: 12. okt 2023. Vrijeme čitanja: 4 minuta
Imam prijateljice iz škole, rodbinu, ali kad se zagrlim sa Marijom meni je srce puno jer ona razumije kroz šta sam prošla i trenutno prolazim
© Foto: Udruženje "Žena BiH"

„Družimo se i pravimo nakit i sapune. Voljela bih da radionice budu češće i da se nastave jer mi pomažu da se psihički odmorim – ne mislim o svim obavezama koje me čekaju kada se vratim kući i družim se sa ženama koje me razumiju. Imam prijateljice iz škole, rodbinu, ali kad se zagrlim sa Marijom meni je srce puno jer ona razumije kroz šta sam prošla i trenutno prolazim“, kaže Emina.

Emina je u sigurnoj kući bila četiri puta. Nedostatak stabilnog izvora primanja, te činjenica da Zakon o socijalnoj zaštiti Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) ne priznaje žrtvu nasilja kao socijalnu kategoriju, što bi joj između ostalog omogućilo osposobljavanje za život i rad, novčanu pomoć i usluge socijalnog i stručnog rada, primorao je Eminu da se sa svojom djecom vrati živjeti sa mužem.

„Kad sam kod kuće samo plačem jer mi se vraćaju slike nasilja na onim mjestima gdje se ono desilo. Mene ta kuća ubi. Drago mi je da mogu doći u Udruženje sa svojom djecom da pričamo i smijemo se sa drugim porodicama; da jednostavno ne mislimo na ono što nam se desilo“, kaže Emina.


Marija, koju je Emina upoznala kroz radionice, dodaje da je pored „formalnih“ druženja, važnije ono koje se nastavi u njihovim domovima. Gdje god bilo, druženje je praćeno kafom, keksima, te perlicama za nakit.

„Ostala sam sama nakon smrti majke što je izazvalo depresiju. Emina, ali i ostale žene koje ovdje sjede, mi pomažu da u najtežim danima izađem iz kuće, dođem u Udruženje ili kod njih kući da se družimo. Često je dovoljno samo da s nekim prošetam i porazgovaram“, kaže nam Marija.

Kaže da je COVID-19, od čijih posljedica je preminula njena majka, negativno utjecao na nju, ali i mnoge njene prijatelje.

„Ljudi su prestali izlaziti, družiti se, rukovati se… stanje anksioznosti i anti-socijalne navike koje smo usvojili u tom periodu postale su nam normalne. Tri godine nakon početka pandemije meni rijetko ko otvori vrata“, kaže nam Marija.

 


Iako su se tek nedavno upoznale, Marija i Emina su više kafe, a uz nju sreće i tuge, podijelile jedna sa drugom nego sa rodbinom i prijateljima koje poznaju već dugo vremena.

Upravo zbog stigmatizacije socijalno ugroženih žena u Mostaru Udruženje „Žena BiH“, sa partnerom Incijativa građanki/na Mostara, pokrenulo je projekat „Aktivno NE pasivno, socijalno-društveno uključivanje žena“. Cilj je povećati motivaciju korisnica da učestvuju u građanskom, kulturnom i ekonomskom životu Mostara. Kroz Projekt Mostar – Prostori koji pokreću, kojeg implementira People in Need sa lokalnim partnerima, Vlada Ujedinjenog Kraljevstvaprepoznala je i pružila finansijsku podršku za realizaciju jednog ovakvog projekta.

     


Tokom razgovora prilazi nam Eminin sin i pokazuje narukvicu sa bijelim perlama i privjeskom u obliku sidra.

„Moje dijete tako to sklopi – od boja do dizajna nakita. Kad radi izgleda jako jednostavno i vidi se da uživa u tome. Meni je drago jer nije kod kuće za telefonom, nego se druži sa drugom djecom i stvara. Voljela bih zbog djece, ali i zbog nas, da se ove radionice nastave“ kaže Emina.

Njen sin dodaje da im je obuka, koju su svi prošli prije početka izrade nakita, pomogla da nauče kako formirati oblike naušnica, narukvica, medaljona itd., ali i da nauče koje boje mogu spojiti zajedno. Tvrdi da je pravljenje nakita dosta zanimljivije od sapuna jer mu dopušta kreativno izražavanje.

„Moja želja je da zajedno sa mamom prodajem ovaj nakit putem interneta, na pijaci i u Starom gradu. Mama i ja ćemo prodavati, a moj brat će se brinuti za blagajnu jer voli matematiku,“ kaže nam Hamza.

Dok nam Hamza priča svoje planove, Emina i Marija klimaju glavom. Slažu se da bi to bio dobar izvor prihoda, pogotovo u ljetnoj sezoni kada u Mostaru ima više turista.

„Voljela bih da iz naših radionica postane makar jedan brend. Pored sajmova i bazara na koje će nas voditi Udruženje, mislim da imamo snagu da pokrenemo nešto svoje i proširimo asortiman proizvoda na pletivo, torbe šivene od stare odjeće, heklane proizvode itd“, kaže Emina.

Ukoliko ste Vi ili neko koga poznajete u neposrednoj opasnosti pozovite dežurni broj policije na 122 ili broj nadležne policijske uprave. Psihološku podršku, informacije o zaštiti svojih prava, savjete kako pomoći ženama i djeci žrtvama nasilja u Vašem bliskom okruženju možete dobiti na SOS telefon 1265 (FBiH) ili 1264 (RS). Pozivom na SOS telefon također možete prijaviti nasilje. Pozivi na navedene brojeve su anonimni i besplatni.


  • Emina, Marija i Hamza su pseudonimi kojima štitimo privatnost i sigurnost osoba koje podržavamo u Udruženju "Žene BiH".

  • Projekt Mostar – Prostori koji pokreću je trogodišnji projekt, koji nastoji unaprijediti javni prostor i njegovu upotrebu u Mostaru kroz aktiviranje građana i podržavanje inicijativa vođenih od strane građana koje doprinose zajedničkom građanskom, kulturnom i gospodarskom životu u Mostaru. Voditelj projekta je People in Need (PIN), češka neprofitna, nevladina organizacija koja pruža humanitarnu i razvojnu pomoć u više od 30 zemalja diljem svijeta. U konzorciju su ravnopravni partneri još četiri organizacije: Everyday Peace Indicators (EPI), Omladinski kulturni centar Abrašević (OKC Abrašević), Agencija lokalne demokratije Mostar (LDA Mostar) i Nešto više (NV). Projekt financira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva.

Autor: Selma Žuljević, Komunikacijska službenica LDA

Povezani tekstovi