PIN U SJEVERNOJ MAKEDONIJI I SRBIJI PODRŽAVA ORGANIZACIJE KOJE IZBEGLICAMA NUDE MATERIJALNU, PSIHOSOCIJALNU I PRAVNU POMOĆ

Proteklih sedmica, radnici PIN-a proveli su detaljno istraživanje situacije u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, na osnovu čega je PIN odmah odlučio izdvojiti 1,7 miliona čeških kruna iz humanitarnog fonda Kluba prijatelja PIN-a za pomoć izbjeglicama. „Dvije makedonske i jedna srbijanska partnerska nevladina organizacija pružat će izbjeglicama kojima je to najpotrebnije vodu i hranu, psihosocijalnu i pravnu pomoć, kao i informacije o rizicima, poput bandi za trgovinu ljudima. Fokusiramo se uglavnom na zaštitu žena i djece,“ objašnjava koordinatorica PIN-a, Emanuela Mackova, koja je sagledala situaciju na terenu. Organizacija već je podijelila pomoć u hrani za 150 izbjeglica, uglavnom ženama i djeci, u sjevernoj Srbiji.

Za pomoć koristimo humanitarni fond Klub prijatelja PIN-a, u koji možete uplatiti donaciju putem bankovnog računa 445544/0300, IBAN: CZ09 0300 0000 0000 0044 5544. Više o našoj pomoći izbjeglicama na Balkanu možete pročitati OVDJE.

#~gallery-1343~#

PUTOVANJE IZBJEGLICA KROZ MAKEDONIJU I SRBIJU

Iz Grčke izbjeglice uglavnom nastavljaju javnim prijevozom do makedonske granice koju prelaze pješke. Prema zvaničnicima, granicu svakodnevno prelazi 2.000 ljudi. „Nakon pješačkog putovanja koje traje nekoliko sati, oni bivaju registrovani, a zatim imaju 72 sata za tranzit kroz državu na putu za Srbiju. Pretrpani vozovi i autobusi, koje organizuju lokalne vlasti, vode ih do granice sa Srbijom, koju ponovo prelaze pješke“, objašnjava Emanuela Mackova. „Na jugu Srbije, neki ljudi putuju do centra u Preševu, gdje se registruju i gdje mogu provesti jednu noć. Međutim, centar ima veoma ograničen broj kreveta za bolesne osobe i majke s malom djecom. Ostali spavaju na otvorenom ili u šatorima, ako sa sobom ponesu šatore“, navodi Emanuela Mackova.

Nakon toga slijedi putovanje autobusom do Beograda, gdje izbjeglice obično ostaju nekoliko dana kako bi povratile snagu do kraja putovanja. „Neki spavaju u hostelima, ali većina ih prespava u parkovima. Sada svakodnevno iz Beograda u Kanjižu, na sjeveru zemlje gdje postoji još jedan centar za izbjeglice, stiže dvadeset autobusa punih izbjeglica, a drugi dolaze automobilima ili taksijem”, kaže Emanuela Mackova i dodaje da se odatle, nakon kratkog odmora, kreću dalje prema mađarskoj granici. Iako su uglavnom hvalili odnos Srbijanaca prema njima, bilo je i prijava da je srbijanska policija tražila mito.

"Za većinu izbjeglica zemlje odredišta su Njemačka, Švedska ili Austrija. Zabrinuti su zbog izgradnje ograde uz granicu s Mađarskom i plaše se postupaka mađarskih graničnih patrola, ali znaju i da je moguće baciti jaknu preko bodljikave žičane ograde, prerezati je ili jednostavno zaobići“, objašnjava Emanuela Mackova, koja dodaje da ih u Srbiji ostaje vrlo malo.

MJESEČNO NA DESETINE HILJADA IZBJEGLICA, UGLAVNOM SIRIJSKIH

Prema navodima vlasti Srbije, kroz Srbiju je od januara prošlo 80.000 izbjeglica, ali taj broj raste svakog mjeseca. Prema riječima Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR), u julu je prošlo više od 29.000 ljudi. Većina njih, skoro 20.000, bježalo je iz ratom zahvaćene Sirije, pored izbjeglica iz sukobima pogođenog Afganistana i Iraka. Slična je situacija i u Makedoniji. Samo između 19. juna i 25. avgusta, 45.000 izbjeglica prošlo je kroz tu zemlju. Većinom su to bili Sirijci (37.000 ljudi), zatim Afganistanci, Iračani, Pakistanci, Palestinci i ljudi iz zemalja poput Bangladeša, Demokratske Republike Kongo, Nigerije, Kameruna i Eritreje.

Omjeri muškaraca, žena i djece također se mijenjaju. „Dok su ranije žene i djeca činili 10-15% izbjeglica, sada čine oko 30%“, procjenjuje Emanuela Mackova. Ne postoje zvanični statistički podaci. „To je često zbog činjenice da porodice često doprinose putovanju jednog člana porodice i nadaju se da će, nakon što on/ona dobiju azil, moći iskoristiti pravo na spajanje porodice. Tako da se na putovanje uglavnom odlučuju muškarci“, dodaje Mackova. Objašnjava i da su ljudi nakon što su mjesecima na putovanju optimističniji, jer su najveći dio puta prošli i znaju da im je odredište blizu te se nadaju boljoj budućnosti.

VEĆINA LJUDI SU IZBJEGLICE, A NE EKONOMSKI MIGRANTI

„Većina ovih ljudi bježi od rata ili velikih sukoba, i oni su izbjeglice, a ne ekonomski migranti. Preživjeli su sedmice putovanja i zaista im je potrebna osnovna humanitarna, psihosocijalna i pravna pomoć“, objašnjava direktor Odjela za humanitarnu i razvojnu pomoć PIN-a, Jan Mrkvička. „Ponudićemo pomoć, zajedno s našim partnerima, najugroženijim osobama, naročito ženama, djeci i starijim osobama“, dodaje on.

Ne brine ga pomoć koja se daje drugim izbjeglicama na njihovom putovanju. „U raspravi koja se vodi u Češkoj Republici o izbjeglicama često se zanemaruje osnovna činjenica. Ti ljudi uglavnom bježe od opasnosti od smrti, a budući da radimo u Siriji i Afganistanu, znamo da se na takvo putovanje upuštaju uglavnom oni koji zaista nemaju drugu mogućnost. Na primjer, što se tiče Sirije, većina njenih stanovnika ostaje u ratom pogođenoj zemlji ili u kampovima izvan granica Sirije, gdje im također pokušavamo pomoći. Nažalost, jedino što možemo učiniti je da im olakšamo patnju u pogledu njihovih najvećih potreba, i da ih zaštitimo od rizika daljnjeg zlostavljanja“, dodaje on.

Na jugu Sjeverne Makedonije, organizacija PIN također pruža podršku organizaciji Legis kroz distribuciju hrane i vode najugroženijima, te razmjenjuje svoje iskustvo s humanitarnim organizacijama. Zalažu se također za bržu registraciju izbjeglica. „Druga partnerska organizacija, La Strada, izbjeglicama će uglavnom pružati informacije o njihovim pravima, opasnostima od grupa za trgovinu ljudima i drugim zloupotrebama, a pojedinačne slučajeve rješavat će s nadležnim organima. Također, fokusirat će se na zaštitu žena, djece, bolesnih i starijih“, objašnjava Emanuela Mackova.

Na sjeveru Srbije, partneri iz Humanitarnog centra za integraciju i toleranciju (HCIT) fokusiraju su na distribuciju vode i hrane i organiziranje aktivnosti za djecu, kao i na pružanje psihosocijalne pomoći ljudima u kampovima i van njih. Organizacija je već pružila prvu pomoć izbjeglicama. „U napuštenoj fabrici u Subotici, kroz koju svakodnevno prođe stotine ljudi, distribuirali smo vodu, voće i kolačiće za 150 izbjeglica, uglavnom žena i djece“, naglašava Emanuela Mackova.

POMOĆ KOJU OBEZBJEĐUJE ORGANIZACIJA NA BALKANU

Organizacija PIN aktivna je na Balkanu još od ratova u Bosni i na Kosovu 1990-ih. Na Kosovu, trenutno sarađuje s organizacijama koje pomažu osobama sa oštećenim vidom i sluhom, štiteći prava osoba s mentalnim poteškoćama i podržavajući inkluzivno obrazovanje djece etničkih manjina. U Srbiji se fokusira na pružanje usluga osobama sa mentalnim invaliditetom. Podržava projekte koji obezbjeđuju sigurno stanovanje za korisnike ustanove za osobe s intelektualnim poteškoćama u Velikom Popovcu. Također, organizacija je u Bosni i Srbiji pružila pomoć tokom poplava koje su pogodile te zemlje 2014. godine.

Za više informacija:

Emanuela Macková, koordinatorka People in Need, koja je posjetila Srbiju i Sjevernu Makedoniju, +420 778 489 537 Emanuela.Mackova@clovekvtisni.net

Hana Daňková, koordinatorka za medije na programu migracija, +420 775 443 607 Hana.Dankova@clovekvtisni.net