ZALAGANJE ZA PRAVA OSOBA S INVALIDITETOM U BOSNI I HERCEGOVINI

Od 2016. godine pa do danas, PIN je podržao deinstitucionalizaciju skoro 40 osoba s intelektualnim poteškoćama u BiH, zahvaljujući programu koji provodi lokalna partnerska organizacija SUMERO. U nastavku projekta pod nazivom Moj posao, PIN nastoji pomoći osobama s invaliditetom da se zaposle.

„Za integraciju osoba s invaliditetom u društvo, zapošljavanje je od ključnog značaja“, kaže Sanja Lepić, menadžerka projekta u PIN-u. „Moramo ih posmatrati kao ravnopravne i cijenjene članove naših zajednica i osigurati im da imaju ista prava kao i svi drugi.“

Projekat radi na osnaživanju osoba s invaliditetom u osam gradova: u Banja Luci, Brčkom, Bihaću, Sarajevu, Zenici, Vitezu, Mostaru i Trebinju. Lepić objašnjava: „Izabrali smo ove gradove jer već imaju stambene jedinice u kojima osobe s invaliditetom žive nezavisno i želimo nastaviti rad na njihovoj integraciji u društvo. Naš prvi cilj je osnažiti ih da postanu konkurentni na otvorenom tržištu rada, što je izuzetno teško postići, posebno tokom pandemije.“

Iako osobe s invaliditetom imaju svoje nade i snove kada je riječ o zaposlenju, Lepić kaže da, nažalost, raspon zanimanja koja su im na raspolaganju ostaje ograničen: „To su najčešće poslovi pomoćnika u kuhinjama, na farmama, u pekarama, itd. Kroz ovaj projekat želimo promijeniti paradigmu tako da ih poslodavci počnu prepoznavati kao koristan resurs, a ne kao teret za društvo. Zato ćemo raditi ne samo s osobama s invaliditetom, već i s potencijalnim poslodavcima."

Zalaganje za prava osoba s invaliditetom

Lepić naglašava da su zastupanje prava i komunikacija s donosiocima odluka važne komponente projekta. Postojeći zakoni koji se tiču prava osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini su kontradiktorni, što zastupanje prava čini još važnijim.

„Pokušat ćemo identificirati gdje je promjena najpotrebnija i pokušat ćemo uticati na donosioce odluka da djeluju," kaže Lepić. "Fokusirat ćemo se na zagovaranje i podizanje svijesti šire javnosti, posebno studenata. U tom cilju pokušavamo uspostaviti saradnju sa pet visokoškolskih ustanova u zemlji, uključujući Pravni fakultet, Filozofski fakultet i Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, i Fakultet političkih nauka u Banjoj Luci. Studenti ovih institucija su budući pravnici, socijalni radnici i novinari i oni moraju znati šta znači biti osoba s invaliditetom danas i kako mogu koristiti svoje studije za poboljšanje života. Također, radit ćemo s našim samozastupnicima – osobama s invaliditetom, koji će se zalagati za svoja prava i koji će biti osnaženi kroz posebne obuke – a sve u cilju poboljšanja položaja osoba s invaliditetom.“

Što se tiče obuke koju pruža projekat, Lepić kaže da su polaznici savjetnici iz vladinog i nevladinog sektora, koji će raditi direktno s osobama s invaliditetom. „Prvo moramo osnažiti savjetnike, koji će pomoći osobama s invaliditetom da budu konkurentni na tržištu rada, da prepoznaju svoje sposobnosti i afinitete, da napišu dobre biografije, da budu dobro pripremljeni za intervjue s poslodavcima i da znaju gdje da traže posao.“

Nakon obuke, savjetnici će raditi na odabiru lokalnih korisnika u saradnji s centrima za socijalni rad koji su povezani s projektom. „Također, stupit ćemo u kontakt sa zavodima za zapošljavanje radi pristupa profilima osoba s invaliditetom s kojima možemo raditi,“ objašnjava Lepić.

Prenošenje znanja iz Češke Republike

U okviru projekta, lokalni stručnjaci i eksperti iz Češke, gdje se sličan program pokazao uspješnim, razmijenit će svoja znanja i predstaviti najbolju praksu. Jedan od ovih stručnjaka je Jana Loskotova, socijalna radnica iz češke nevladine organizacije Rytmus, koja olakšava socijalnu inkluziju osoba s invaliditetom. Ona naglašava da svako može smisleno doprinijeti društvu, bez obzira ima li invaliditet ili ne. „Svako može biti uspješan i sretan na svom poslu i biti ravnopravan član društva“, kaže Loskotova.

Što se tiče mogućnosti osoba s invaliditetom na češkom tržištu rada, Loskotova kaže da uspjeh varira i da je pandemija pogoršala situaciju. Ona napominje: „Sasvim je uobičajeno da osoba s invaliditetom nađe posao u Češkoj, posebno u Pragu. Naravno, to se ne dešava uvijek lako i potrebno je da uposlenik uloži vrijeme da se upozna sa svojim poslodavcima. Što se bolje upoznaju, to će lakše uvidjeti obostranu korist svog odnosa. U ruralnim područjima je komplikovanije, ali i dalje postoje određene mogućnosti za zaposlenje. Osim u Pragu, Rytmus radi i u Moravskoj, u istočnom dijelu Češke, dokazujući tu promjenu.“ 

Borba protiv predrasuda

Izabela Alikadić radi u udruženju ProReha u Bosni i Hercegovini, koje se fokusira na obuku, obrazovanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Učestvovala je na jednoj od obuka kako bi stekla nova znanja i vještine i pomogla svojoj organizaciji da zaposli više osoba s invaliditetom.

Alikadić kaže: „Ovakvi projekti su veoma dobri za osobe s invaliditetom, ali i za naše društvo. Važno je da se borimo protiv predrasuda i da shvatimo da osobe s invaliditetom mogu mnogo učiniti ako im se pruži prilika i podrška. Na kraju dana, oni nam mogu dati mnogo više nego što mi zapravo dajemo njima. Mogu biti veoma dobri uposlenici i na njih treba gledati iz te perspektive – šta mogu da rade i daju, a ne sa negativne strane – šta ne mogu. Svako može raditi neki posao, samo ga treba prepoznati, njegovati i osnažiti. Ovo je način da se ovim ljudima pruži šansa. Bilo bi još bolje da je više institucija uključeno u takve projekte, da zajedno prevaziđemo predrasude prema ovim ljudima i učinimo društvo mnogo boljim.“

Prema iskustvu Alikadić, najveća prepreka s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom su predrasude drugih ljudi. Pristup je drugo pitanje. Na primjer, korisnici invalidskih kolica imaju poteškoća u kretanju ulicama, korištenju javnog prijevoza ili pristupu javnim institucijama. „Ovo su neke od osnovnih stvari na kojima moramo raditi“, kaže Alikadić. Na pitanje šta svako od nas može učiniti da poboljša živote osoba s invaliditetom, kaže da bi prevazilaženje vlastitih predrasuda bio veliki korak u pravom smjeru.

Haris Kanlić, također iz organizacije ProReha, učestvovao je u obuci s Alikadić. Želio je naučiti kako pomoći osobama s invaliditetom da stupe u kontakt s poslodavcima. „Stečeno znanje ću svakako iskoristiti da pomognem osobama s invaliditetom kako bi što veći broj njih bio zaposlen“, kaže Kanlić. „Mislim da su nam ovakvi projekti potrebni da pomognemo javnosti da prestane osobe s invaliditetom doživljavati kao 'teret za društvo', već da vrednuje njihov doprinos. Predrasude su najveći problem, jer se na njih gleda kao na ljude koji ne mogu ništa učiniti. Međutim, temeljem vlastitog iskustva, u kompaniji koja zapošljava tri osobe s invaliditetom, mogu potvrditi da oni mogu dati mnogo i mogu biti ravnopravni članovi društva. S empatijom i podrškom mogu se integrisati u društvo.“

Projekat „Moj posao“ finansira Češka razvojna agencija, a implementira ga PIN u saradnji sa svojim bosanskim partnerima, organizacijama ProReha i SUMERO iz Sarajeva, te Nešto više iz Banja Luke. Prema planu, projekt će trajati do kraja 2022. godine.

Tekst je zasnovan na intervjuu datom Radio Sarajevu 17. novembra 2020. godine i koristi citate date u intervjuu.